Dan 26-08-1992

Dani prolaze u čekanju.
Oko podneva uđe stražar i kaže: majore pakuj svoje krpice.

Pomislim, konačno idem kući. Prije par dana otpustili su troje njihovim kućama. Sav happy pozdravljam se sa ostalima i izađem.

Pođem sa stražarom ka izlazu. Pred vratima civilna policija sa maricom. Mislim si: sad će me sigurno prebacili do grada, do autobusa.
Stražar kaže: majore protiv tebe je pokrenuta istraga i sada ideš u istražni zatvor u Remetinec.

Događaj Remetinec

Uhodana procedura.
Uručeno mi je rješenje za provođenje istrage zbog krivičnoga djela – služba u neprijateljskoj vojsci, po čl. 119 st.1 KZ. Zahtjev tužioca za pritvor nosi datum 12.06.1992.
Ispunili su moj raniji zahtjev kada sam počeo štrajk glađu u zatvorskoj bolnici 22-04.1992.

Izgleda da sam se dobro, dva i po mjeseca, znao skrivati, pa me nisu mogli nikako prije privesti.
Pritvor teče 30 dana od 26.08.1992.

U sobi nas je bilo osam. Četiri kreveta na kat. Uglavnom skoro svi po istom čl. 119 KZ. U ćeliji sam bio jedini, tada već, bivši oficir JNA.

15-09-1992. prvo ročište i dva svjedoka tužitelja.

Moj nekadašnji laborant, civil, koji je tada počeo radi u računskom centru HV, Hruškar Tomislav, tvrdi da sam okorjeli četnik. Bez drugih ikakvih dokaza, vjerojatno po boji očiju.

Moj nekadašnji civilni tehničar, sada časnik HV, Gross Čedo, tvrdi da sam KOS-ovac. Bez dokaza, samo tvrdi jer sam puno toga znao. Vjerojatno što sam ranijih godina protiv njega podnio prijavu radi krađe opreme.

Radi utjecaja na svjedoke, produžen mi je pritvor za još 60 dana. U međuvremenu, zbog pogoršanog zdravstvenog stanja, ponovo sam završio u zatvorskoj bolnici.

Drugo ročište, svjedok brigadir Šlopar Dragutin. Rekao je samo istinu.

Događaj 14.10.1992.

Rješenje: odmah pustiti na slobodu.

Home