Prije druge razmjene

Ponovo sam u maloj sobi logora Kerestinec.
Unutra vojnički krevet. Ovog puta bez naglašenih maltretiranja.

Stražar kaže: majore dođi. Pođem. Idemo u veliku sobu.
U sobi na sredini sto. Stolica ispred. Za stolom sjedi uniformirana osoba.
Sa strane do prozora stoji jedan stražar. Sa druge strane prema zidu stoji Visoki [Ljubičić].

Pomislim u sebi, opet sud.
Ovog puta mogu sjesti na stolicu.
Ovaj uniformirani počne pričati i kaže tko je on i da je tu radi podnesene krivične prijave od strane moje sestre.

Ja pojma nemam o nikakvoj krivičnoj prijavi. Samo čekam kada će mi ova dvojica prići s leđa..
Pita gospon sudac da li znam tko me je tukao?
Kažem da sam imao jastučnicu na glavi i nisam mogao vidjeti.
Da li me je Viktor Ivančanin tukao?
Eksplicitno naglasim da me on nije ni dirnuo.
Da li me je Marković Damir tukao?

Ali, pomislim, ovo je ponovo sudsko kazalište, pa bu mi presudio popravni ispit.
Ne znam, imao sam jastučnicu na glavi i nisam vidio.
Na tome završi i vrate me u sobu bez batina.

Nisam trebao dugo čekati. Istu večer došla su dvojica uniformiranih. Meni novi stražari. Očito pod utjecajem alkohola.
Jedan kaže: hajde da vidimo koliko sklekova možeš napraviti. Spustim se na pod.
Nema šanse niti jednom da se podignem. Jedan me čizmom podtkači u slabinu. Vidi četnika, ne diže mu se: kaže on.
Stane na mene pa pređe na drugu stranu. Zatim se vrati nazad. Onda to učini i drugi. Pa još koji put. Smiju se.

Ostao sam ležati na podu.
Ujutro je došao novi stražar. Našao me je na podu. U podne sam se ponovo vratio u zatvorsku bolnicu.

Događaj odjel

Ovog puta u zatvorskoj bolnici smješten sam na ženski odjel.
Velika soba, mislim 8 kreveta. U sobi su svi muški. Dobijem ponovo infuziju. Ubrzo sam ponovo bio u formi.
Sada sam ostao duže u bolnici.
Nisu me vraćali u logor, ali me nisu ni pustili na slobodu.

Svi u sobi tretiraju se kao ranjeni ratni zarobljenici.
Skroz sam se preporodio i oporavio. Na odjelu bilo je još soba sličnog sadržaja?. Pri odlasku na wc bi se susretali i razmijenili koju informaciju.
Kada bi bio čuvar (mislim da je bio iz Jajca) koji me zvao generale onda sam malo više hodao.

Dva puta u vizitu došao je ravnatelj Ivić Pasalić.
Za to vrijeme čuo sam sudbine prisutnih iz njihovog pričanja. Oni još nisu bili u Kerestincu. Došli su sa svih stana. Po oporavku u bolnici svi su odlazili u Kerestinec ili direktno na razmjenu.

Otpusnica 23.05 do 03.07.1992.
KAZNENO-POPRAVNI DOM – BOLNICA
ZAGREB, ŠIMUNSKA bb

Odjel: INTERNI
Mat. Broj: 268/92

O T P U S N I C A
Prezime i ime: GRAČANIN DOBROSLAV

Liječen je u bolnici od 23.05 do 3.07. 1992.

Dijagnoza: St.post insuff.renalis.Anemia secundaria.
Hyperlipopreteinemia typ IV.

Stanje pri izlasku: poboljšano
Nalazi i epikriza:

Bolesnik se ponovo prima na interni odjel naše ustanove zbog neuspjele razmjene ratnih zarobljenika. Prima se u zadovoljavajućem općem stanju sa manjim bolovima u donjem dijelu kralježnice uz dobar apetit i uzimanje hrane. Ovo je bolesnikova treća hospitalizacija u našoj ustanovi. U toku boravka učinjene su kontrolne pretrage: laboratorijska pretraga krvi i urina, EKG, elektroliti, urinokultura, lipidogram, frontalna Rtg snimka L2.-L3 kralješka i pregled
ortopeda.
Dobivenim laboratirjskim nalazima nađe se prisutna anemija i povišene vrijednosti triglicerida u krvi (3,69mmol/l) i pre-beta lipoproteina 46%rel.
Na Rtg snimkama torakalne i lumbalne kralježnice i ciljane snimke L2 i L3 kralješka nađe se stanje nakon multiplih fraktura poprecnih nastavaka:L2 sa desne strane,L3 obostrano i L4 sa lijeve strane i kao nuz nalaz fraktura zadnjeg rebra sa lijeve strane. Pregledom ortopeda ne preporučuje se fizički rad kod bolesnika. Ostali nalazi su u granicama normale.
Stanje bolesnika je i dalje u nepretku,uzima redovito hranu i tekućinu,dobio na težini, osjeća se dobro. Dalje je prisutna blaža anemija koja je vjerojatno posljedica preboljele bubrežne insuficijemcije. Pošto za sada više nema indikacija za daljnjom hospitalizacijom .bolesnika se otpušta u konačište za ratne zarobljenike Kerestinec uz preporuku da uzima slijedeću terapiju :

C vitamin 3xl
Retafol 1 tableta dnevno
Nemasna dijeta!
Kontrola CKS i Fe,UIBC,TIBC
Preporučuje se osloboditi bolesnika od fizickog rada.

PREPORUKE ZA DALJE LIJEČENJE:
Kontrola kod interniste po potrebi

U Zagrebu, dne 3.07.1992

Ravnatelj bolnice: Šef odjela:
Dr. I. Pašalić Dr.J.Horvat – internist
UZ Dr. Babić

Sudbina inspektor

Moja generacija. Kaže da je bio policijski inspektor u Odžaku. Zajedno sa svojim budućim zetom, dečkom kojeg sam već upoznao kod prvog napuštanja ove bolnice. Dok su skupa hodali cestom, netko je otvorio vatru na njih. Obojica su ranjeni i doveženi ovdje. Nitko ih nije maltretirao.

Sudbina bez noge

Čovjek oko 30 godina. Iz okoline Josipdola. Hodao je prugom i nagazio na minu. Ostao je bez jedne podkoljenice. Pričao je svašta ali je često sam sebe pobijao. Nije baš sve čisto u njegovoj priči.

Sudbina Gligorov

Makedonac oko 45 godina, mali okrugao. Puno se hvalio i pričao. Po njegovom bio je jako je bogat i imao je veliku kuću iz koje su ga istjerali. Držali su ga da sjedi na termoakumulacionoj peći. Cijela jedna strana tijela bila je u plikovima.
Kasnije, u Kerestincu, dobro se snašao sa stražarima VP. Stalno im je govorio da će odbiti razmjenu. Stražare je kupovao sa pakovanjima cigareta, koje mu je netko donosio na kapiju. Dogovarao poslove sa njima kada se vrati sa razmjene.
Na putu za razmjenu u Nemetinu, već u autobusu je počeo da psuje sve redom. Naravno, nije ni pomišljao da se vrati.

Sudbina pendrek

Mladić oko 30 godina. Negdje u okolici Splita su ga uhapsili. Netko je rekao da je imao snajper. Dok ga je policija ispitivala i tukla, jedan policajac je insistirao da mu pokaže kojim okom je nišanio. On je morao pokazati jedno. U to oko policajac mu je zabio pendrek. Nakon toga poslali su ga navodno doktoru. Taj doktor, dok su ga drugi držali, mu je na živo izvana sašio i zatvorio to oko.
Nakon upale, dovjeli su ga ovdje. Odšili i otvorili su oko, ali na to oko više ne vidi.

Sudbina oko

Nizak mladić oko 30 godina. Mislim da nije imao više od 40 kg. Pola glave mu je zamotano. Nema dio lubanje a u lijevoj očnoj šupljini ima samo tampone. On je ispričao.
Njega i dva brata, zajedno sa ocem, seljaci negdje u Hercegovini, odveli su kao zarobljenike u logor blizu vatrene linije. Raznosili su sanduke municije po rovovima. Morali su hodati ispred vojske kao čistači mina. Tukli su ih. Hranu im nisu davali. Držali su ih u štaglju. Jednog jutra pogodio ga je dio granate u glavu. Više se nije mogao dići. Braću i oca otjeral su dalje na rad, a on je ostao sam ležati u štaglju.
Našao ga je Crveni križ i tako se našao ovdje.
On uopće nije znao da nema oka ni dijela glave.
U toku tjedna dovezli su na kolicima drugog mladića. Smjestili su ga u susjednu sobu. Zahvaljujući stražaru koji me je zvao generale, uspio sam sa obojcom koju riječ razmijeniti. Bio je to mlađi brat. Tada su saznali da su oba brata živa, tu soba do sobe. Oni se nisu vidjeli sve to vrijeme dok sam ja bio u bolnici.

Sudbina žene

Iako smo bili na ženskom odjelu, bili smo odvojeni od žena. Jednom na hodniku vidim ženu iz logora. Dugo je bila u logoru. Oboje se iznenađeno pogledamo. Pa nisi već izašla, pitam. Ona samo klimnu negativno glavom. Ja sam morao ući u svoju sobu.


Dan 03-07-1992

Home