Četvrti dan

13-01-1992

Hladno zimsko jutro. Prvi put sam otišao na wc. Oko 10:00 izveli su nas van.
Skužio sam da smo u (155. artiljerisko-raketnom puku) Kerestinec, prekoputa poznatog dvorca. Nekada sam bio zadužen za održavanje radarsko raketnih računarskih sistema V armije pa sam i tu dolazio.

Odredili su nam dio koji moramo očistiti od “otpada” (navodno bilo je minirano).
Od vojničkog bloka zgrada, u kom smo mi bili, pa do upravne zgrade vojarne. Među nama je bio mladić po zanimanju agronom. On je obrezivao stabla. Bilo je dosta voćki. Snijega još nije bilo.
Sjekli smo žbunje. Grabljama čistili travu i odnosili sve na jedno mjesto. Tamo smo sve to zapalili. Stažari nisu ulazili na zelenu površinu, bili su samo na cesti. Poslijepodne vratili su nas u sobu. Dobili smo osminu kruha i limenku ribica. Slatko sam to pojeo.

Čujemo, stigao je kamion. Dovezao je stvari. Dobio sam vojničku deku. Neki su dobili i vojnički madrac. HV vojnik, namještao je bravu na vrata.
Čuje se ponovo kamion. Ovog puta čuje se i galama. Doveli su novu grupu zatvorenika. Smjestili su ih u druge sobe.
Prošlo je pola noći. U hodniku se čuje ponovo galama. Otključavaju se vrata. Ulazi jedan stražar. Hoda i gleda nas. Prstom pokaže jednom da se digne i pođe za njim van.
Nakon nekog vremena u drugom kraju hodnika čula se lupnjava, udaranje i vika. Dugo je trajalo. Sat, a možda dva.
Otvaraju se ponovo vrata. Vuče se Siniša polako unutra. Nitko ništa ne govori. Svi mirno gledamo kako se on vuče do svog kuta. Kao da se ništa nije desilo.
Gledam žrtvu i ponašam se isto kao i glupa masa. To je bio moj prvi susret sa stvarnošću.

Nakon kratkog vremena ponovo se otvaraju vrata. Ulaze dvojica. Jedan, onaj mali od oko 165 cm ( on je bio negdje iz Istre po pričanju drugih logoraša). Izabra nas 5 ili 6. Izašli smo u hodnik. Kaže: piši svaki detalj, gdje si rođen, koga imaš, što si radio, gdje si uhvaćen, itd. Dali su nam papir i olovku.
Pišem sve detalje. Ne znam za što će to koristiti. Nakon nekog vremena mali kaže: gotovo. Pokupe papire a nas najure u sobu.
Kasnije smo još nekoliko puta ponavljali ovakva noćna pisanja.


Peti dan

Home